Heljda, iako ne spada u žita, smatra se mlinskom sirovinom jer se preradjuje u principu na isti način kao i druga žita. Heljda je biljka koja uspeva na brdsko-planinskim područjima, a tek od nedavno počela je da se gaji u ravničarskim područjima kao poststrni usev. Pogodnost heljde je što je vrlo pogodna za organsku proizvodnju jer ne zahteva prihranu veštačkim djubrivima, a otporna je na bolesti.
Po sastavu i prehrambenim svojstvima heljda je slična ostalim žitima. Odlikuje se visokim sadržajem skroba, specifičnog izgleda i osobina, sadržaj lipida i proteina je na nivou žita, ali se razlikuje po aminokiselinskom sastavu koji kod heljde je znatno bolje izbalansiran jer je znatno učešće lizina i triptofana sa kojima su ostala žita deficitarna. Pored toga heljda sadrži dragocene vitamine i mineralne materije gde je od posebnog značaja magnezijum.
Ovakav sastav heljdu čini pogodnom za ishranu, a naročito osetljivih grupa kao što su starije osobe, trudnice i dr.
Heljda se koristi u dva osnovna oblika. Najviše se koristi u obliku brašna u koje spada i heljdino integralno brašno firme „VEGA ADM“, a u nekim krajevima heljda se više koristi kao varivo.
Heljdino integralno brašno koristi se za pekarske i specijalne proizvode kao što su gibanica, palačinke i drugi specijaliteti.